Mogući utjecaj oštećenog sluha kod djeteta na njegov psihološko-emocionalni razvoj

S pozicije djeteta za njega je ključno ostvariti kontakt tj. osjećaj povezanosti s roditeljima kako bi razvilo svoj ljudski potencijal za uspostavljanje odnosa kroz život. Za nas odrasle verbalna komunikacija je primaran način uspostavljanja kontakta i odnosa, ali ona je samo evolucijski najnovija i svakako nije najznačajnija. Za dijete, pogotovo u prvih par godina je daleko važnija druga vrsta komunikacije koja će odrediti njegov psihološki i emocionalni razvoj i njegov doživljaj sebe u svijetu. Tu govorimo o razinama komunikacije koja spadaju u domenu socijalno-emocionalnog mozga koju kao odrasli opisujemo da nešto osjetimo u odnosu koje ne mora niti biti izrečeno.

Najranija razina kontakta i komunikacije je kroz miris i dodir koji je za djetetov doživljaj sebe kroz život i kontakta s vlastitim tijelom iznimno važan. Kontakt i komunikacija očima počinje već po rođenju kada beba jasno vidi samo oko dvadesetak centimetara daleko što je udaljenost između maminih i njenih očiju dok doji. Zatim, ključno za djetetov emocionalni razvoj je zrcaljenje djetetovih emocija što većina roditelja radi intuitivno kroz igru ne znajući da je to od tako velike važnosti. Nedostatak i smanjena sposobnost sluha je svakako izazov za svakog roditelja i dijete, ali ako znamo koliko su ove druge razine komunikacije, koje su nam i dalje na raspolaganju, važnije i ključne za djetetov razvoj možemo se svjesno više posvetiti njima. Utjecaj oštećenog sluha na psihološko emocionalni razvoj djeteta može utjecati na formiranje niske razinu samopouzdanja, pojačanu frustraciju, osjećaj nepovezanosti s drugima, povlačenje u sebe depresiju i sl.

sluh

Ako se na vrijeme ne poduzimaju potrebni koraci u vidu liječenje ili korištenja slušnih aparata, gubitak sluha može utjecati na razvoj kapaciteta za komunikaciju i društvenu interakciju s drugima. Oštećenje sluha varira te se vremenom može i pogoršati. Dijete oštećenog sluha počet će se povlačiti iz društva, iz okoline koja ga je do sada okruživala. Mogu se osjećat da ne pripadaju društvu oko sebe. Sve to može dovesti do izoliranosti i usamljenosti. Može doći do problema s koncentracijom u školi i javljanja osjećaja srama.  Niska razina samopouzdanja kao još jedna moguća posljedica ovakvog stanja često utječe na opći uspjeh djeteta u školi. Zato je iznimno važno raditi s djetetom i truditi se kako bi se njegov rast i razvoj mogao opušteno nastaviti razvijati. Da bi se dijete osjećalo u sebi sigurno, potrebno mu je iskustvo bliskosti i emocionalne povezanosti s roditeljima za što uvijek imaju odgovornost roditelji, nikada dijete. Dijete osjeti našu prisutnost i angažiranost oko njega samoga, što je ujedno iznimno važno za pravilan razvoj kako na psihološkoj, tako i na emocionalnoj razini.  Oštećenja sluha nikako ne moraju rezultirati bilo kojom drugom problematikom u djetetovom psihološkom i emocionalnom razvoju ako roditelji kroz druge oblike komunikacije i kontakta ostvare odnos bliskosti i duboke povezanosti s djetetom.

Uloga očeva u razvoju djeteta
Podijelite sadržaj putem vaših socijalnih mreža:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn

Komentirajte

komentari