Zbunjena i rastrgana između vlastitih razmišljanja

Naša iskustva

Na prvu sam radionicu stigla zbunjena i rastrgana između vlastitih razmišljanja i savjeta raznih knjiga, baka, liječnika i prijatelja o tome kako se treba odnositi prema djetetu, kako ga ispravno odgojiti i recepata što učiniti u kojoj, obično vrlo stresnoj situaciji.

U sebi sam bila poprilično sigurna da sam već učinila neke greške i vrlo nesigurna u ono što sam intuitivno sama činila.

Užasavala me pomisao na to da ću svojim krivim postupcima ostaviti neizbrisiv trag na svojoj kćerkici i da ću je time obilježiti za cijeli život, da ću nastaviti raditi greške koje su radili moji roditelji.

SvjedocanstvaRoditelja1

Već nakon par predavanja dječji plač i ljutnja za mene nisu više bili nešto apstraktno sa čime ne znam što bih, već ono što je klica osobnosti mog djeteta i nešto sa čim moje dijete treba traži pomoć i komunicira. Ono što sam naučila razjasnilo mi je ishodište svih tih osjećaja koje moje dijete proživljava i gdje treba potražiti, obično vrlo jednostavno rješenje za situaciju u kojoj smo se našle. Shvatila sam da greške koje sam učinila nisu strašne i da su sve popravljive, a da nitko nikada nije bio, pa niti ja neću moći biti "savršen roditelj". Danas, ono sa čime odlazim poslije svake radionice kući, je osjećaj da je svo znanje o tome što moje dijete treba upravo u meni i da će sa tim novim saznanjima i ljubavi koju nosim rješenja za sve situacije intuitivno izaći iz mene. To znanje i urođenu roditeljsku mudrost cijelo sam vrijeme nosila u sebi. Samo me je trebalo podsjetiti.

Mia Krijan

Podijelite sadržaj putem vaših socijalnih mreža:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn

Komentirajte

komentari