Piše osnivač Centra Tomislav Kuljiš
Spoznaje o ranom razvoju djeteta su danas u svijetu jedna od najnovijih paradigmi koja snagom činjenica počinje mijenjati mnoge sfere društva, pogotovo u roditeljstvu. Osobno sam te rasvjetljujuće i duboke uvide o formiranju osobnosti počeo dobivati kroz šestogodišnju edukaciju za terapeuta integrativne psihoterapije (program koji objedinjuje više psihoterapeutskih pravaca). Sjećam se da sam bio fasciniran spoznajama da gotovo sve što kao terapeuti radimo s odraslim osobama, u osnovi se svodi na „popravljanje“ propusta i pogrešaka roditelja (skrbnika), zbog kojih kao odrasle osobe imamo probleme raznih vrsta. Čak i onda kada je psihološka ili emocionalna povreda ili traumatsko iskustvo nastalo u odraslijem stadiju života, opet bismo morali sagledati rani razvoj i brzo bi postajalo vidljivo da to kasnije povrjeđujuće iskustvo ne bi bilo tako razorno da iskustva iz ranog perioda nisu učinila osobu podložnom imanju trajnih posljedica nakon novih povrjeđujućih iskustva kao što su emocionalni, bračni, poslovni problemi ili krize.